Kao i većina mladih, i Pero najprije počinje s vježbanjem utezima kod kuće. Bilo je to 2002. na tavanu dvorišne zgrade s jednostavnim betonskim utezima ''domaće proizvodnje''. Pero je tada imao nepunih 13 godina i završavao je 6. razred osnovne škole. U počecima je to bilo nekoliko osnovnih vježbi kao i u većine samoukih početnika. Pero je od malena pokazivao izraziti sportski duh i želju za pobjedom. To je u početku bilo najviše vidljivo kroz nogomet koji je često igrao s prijateljima na obližnjem igralištu. Pero se u najmanju ruku pokazivao žustrim igračem koji nipošto nije volio gubiti, a nemalo puta se želio odmjeriti i sa krupnijima i starijima od sebe.